|
|
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
***...Big girLs dOn´t Cry...
***...In my field of paper flowers and candy clouds of lullaby,I lie inside myself for hours,and watch my purple sky fly over me...
...*...ja sam malo djevojche...*...kazu...heh...
(...kAo da sAm u obiChnoJ tihOj seKundi odRasLa...posTaLA netKo tKo se viShe smiJe,pLeshE,pJeva,..voLi...(?)...da se bar neke stVari nisU Ni proMijeniLe...)...-...dijete u dushi...da...
...*vrlo chesto ne zna shto zaista zeli...osijecha...voli...
...(...obukla sam dugachki kaput kako nitko ne bi vidio krive korake...kako nitko ne bi vidio greshku...i cipele koje su pretijesne za ono shto zelim imati...)...
...
...*uziva u zivotu...koliko moze...:P...
...(...jednog dana neche biti suza,tuga che zaspati zauvijek,a mali che ljudi zaboraviti dosadne korake...)...
...
...*ne treba joj dechko da bude sretna...hehehe...;)...B je chitash ti to?...hihihi...:)...
...(...U stRAahU od joSh gOre sAmochE vRachA se tAmO gdjE ne Bi sMjeLa...u zAgrLjaJ onOg kOji jOj prUžA mRvicE i kOjeM je onA josH sAmo jEdnA u niZu...)...
...*obozava se smijati...voli ljubav (?),sunce i kishu...smajliche...:)...voli osmijeh...voli zvijezde i chokoladu...:)...voli biti zaljubljena...nnn...
...*voli osijechaj da je nie briga za nishta...
...*zeli zauvijek ostati dijete...:)...
...belj...
...:PpP...
...hehehe...
(:...ugl...suxam...ehehehe...:)...
...Download Inner Circle - I Can See Cleary Now.mp3 from Uploading.com
...weeeeeeeeei evo samo da se javim.,nie me dugo bilo,pa ono.,nisam nikog zaboravila,sam ne stignem nikak uvatiti net jer mi ga nikak ne prikljuchuju.,:(.,javim se svima chim uspijem.,i nastavljam s blogom chim dodjem.,valjda.,:D.,i ne stignem se svima sad javit,ovaj net mi nesh shteka.,ccc..:S.,heh.,ae pozzz svima ko me se josh i sijecha.,hehe..:D.,
.,puseee.,
,,:PpP.,
...oslushkuj...dolazi...onaj shto chisti i umiruje...i poslije njega vishe nishta nie isto...zato je vrijeme za promijene...obuci ogrtach i kreni i dopusti vjetru da te ponese...i ne boj se promjena jer one su dobre,one ti srechu u zivotu donose...nauchi prihvatiti i shvatit chesh da je letjet s vjetrom zapravo lagano...
...spushta se zastor...predstava koju ste gledali, danas je zavrshena...ochekivali smo da che trajati neshto duze no ipak, kraj je doshao ranije...
...glavna glumica je odustala od daljnjeg prikazivanja...
...you've gone away...you don't feel me here,anymore...
...(...bloga vishe njema...:(...)...
...komentirat chu kad stignem...
...fala vam svima...
...poljubac...
...:PpP...
...
...narasla su ti krila dok josh nisi znao za njih...satkana su od tvojih misli i osijechaja...i velika su...ona ne znaju za ogranichenja koja si ti u ovom svijetu namechesh...tu su kao podsjetnik na tvoju slobodu i na tvoju pravu prirodu...
...shto bi bilo s vjetrom kad bi ga zatvorio u kutiju,shto mislish,da li bi on i dalje zivio?...na prvi pogled rekao bi da bi vjetar stao,nestao...ali kad bi malo bolje pogledao,vidio bi da su svi njegovi dijelovi josh tu...samo chekaju...miruju...kao i ti,,,i svi tvoji dijelovi josh su tu,ogranichenja koja si nametnuo u ovom svijetu smirila su vjetar u tebi...ali on je josh uvijek tu...spreman da odleti...i dok tako sijedish u toj kutiji i mirujesh sa svojim vjetrom,znaj da ti snaga nie oduzeta...ona samo cheka...
...
...we've been dreaming,but who can deny,It's the best way of living...between the truth and the lies...
...
...
...
..shto to ima tuzno u chovjekovu postojanju shto ga tjera da nanese bol,strah...vrisak?!...shto to spava u chovjechanstvu,na tren se probudi i ubije...ubije dushu,tijelo,snove,ambicije,ljubav...?...jesmo li svi takvi...zar ne posezemo svi za nozem iz svojih ledja da bi ga zabili u drugoga...?,..u druga ledja...osveta?...
...prashtanje je mala,ali chvrsta kutijica...(,,,a svi negdje imamo malu kutijicu...-slabiju,chvrschu,svejedno...)...znam da ju je ponekad teshko otvoriti,ali kada stavimo kljuchich u njezinu bravu,postaje lakshe...zashto jednostavno ne spremimo svoju bol,patnju,strah i ljutnju u oprost...?...
,,,''shto to ima u ljudima tuzno,da uzale u tudje zivote?...''...
...teshko je gledati kako si sami zatrpavamo put do savrshenstva...ljudski strah stavljen je na kushnju...ljepota zivota je izigrana...mogu li ja neshto promijeniti...?...mozemo li mi vratiti svjetlo tamo gdje ga je udahnula tama...(?)...
...
...
...
...hm.....................................
...
...
...
...
...
...
...
...sretan mi rodjendan....!!!...ueeeeeee...
...hehehe...XD...
...ae,ae...jubim vas sve...
...pa-paaa...
...(...uskoro che bit i mal normalniji post...:)...
...hehehe...
...poljubac...
...:PpP...
...
...
...
...zemlja se vrti oko sunca...zemlja ima more,planine,travu i hrastovu shumu...zemlja ima ljude,ljudi imaju srce i osmijeh...
...uvijek sjedim na svom stolu,odmah ispod prozora da mogu gledati kako magla zapinje za orah ispred kuche,kako trava raste tiho,trchi zeljeznichka pruga sve do daljine,sve do neba...ljudi prolaze,hodaju,korachaju,svatko na svoju stranu...netko prema magli,netko prugom do kraja nechega shto ne postoji...netko jednostavno koracha tiho...kao trava...kao trava kroz korov,onako polagano izmedju korova i cvijecha,pa sve do sunca...
...za svakoga postoji komadich sunca...mislim,zashto bi inache bilo tako veliko?!...:)...svatko je jedan...ima svoj komadich sunca,svoju charobnu nit...mjesechevu nit,nit ljubavi,mrznje,nit dobrote,mana i vrlina...klupko je tu negdje,..oko nas...samo ga treba pronachi i izabrati bolju...bolju nit...
...
...
...
...bio je obicham,a meni tako poseban...sijeda kosa i naborano lice,mirisao je na solea kremu za ruke i uvijek je nosio sheshir...da...moj djed je imao velike ruke...bijele i s puno bora...u njih su se urezale djechije igre po poljima,grane od kojih je pravio frulice dok je chuvao ovce,lopate i cigle,starachki shtap...sjedio bi na klupici pod orahom ispred kuche,uspavan u svoja sijechanja...imala sam 10 godina kada je moj djed umro...sa svjezinom zimskog jutra zaspao je pod orahom njegov osmijeh...tada to nisam mogla shvatiti...nisam to ni zeljela shvatiti...znala sam da ga vishe nema,da me vishe nikada poslije shkole neche dochekati neka bombona koju bi za mene i s neba skinuo...moj djed,da moze...bash kao shto se poslije kishe rodi charobna duga i opet tiho nestane,tako i chovjekov zivot odlazi...poput duge koju vjetar ponese preko ravnica i zivot ponese chovjekov dah preko sijechanja...sve nestaje,topi se u morima ljudske boli,pada u jamu nepravde...zivot je san u tihoj nochi postojanja,a nada je uspavanka,,,voljela bi da je moj djed sanjao malo duze...
...(...z.d.g...9.11...)...
...(....de...suxam...ne znam shta mi je...nesh me ufatilo...:S...jbga...:(((...)...
...
...jednostavno volim taj osjechaj da me nie briga za nishta...osjechaj da ne mogu bash kontrolirati sobom...osjechaj kad neprestano raste adrenalin...osjechaj pobjede...hm...da,osjechaj pobjede...kad prekorachish sve nedozvoljene granice i ostanesh tamo...i nekako se sve vrti oko tebe...postajesh dio nekog do sada nepoznatog svijeta...lijepo je...jako lijepo...htijela bi da taj osjechaj traje vjechno...jedini problem je...shto brzo prodje...a poslije...ostaje samo praznina...
...
...
...vrijeme brzo polazi...leti pokraj nas...staje nam na cipele,a vihor njegove pojave petlja nam kosu...i odlazi!...ne ostavlja nam trenutak...uzima ga brzo i snazno...ne zeli ga izgubiti...nosi trenutak sa sobom...zauvijek!...
...nekada mogu osijetiti rane vremena na rukama svijeta,nekada mogu osijetiti tromost chovjechanstva...ljepota se topi u unishtenju...ljepota je zaspala...na trenutak,nadam se...mirishem njene suze...tada zatvorim ochi i sanjam...zaboravim da netko plache,ne chujem da netko nestaje...ja samo sanjam!...u mojim mislima radja se novi oblak,novo Sunce grli Zemlju,neke nove zvijezde gledaju travu...za svakoga postoji komadich Sunca...mislim,zashto bi inache bilo tako veliko?!....u mom svijetu nikome prashina tuge ne upada u ochi...koliko sam puta proshla onom ulicom,a da nikada nisam primjetila onaj zeleni grm...i sunce se doima blize...gle,mogu ga dohvatiti rukom...a zvijezde?...mogu li pomilovati zvijezde?...nikada neche pasti noch...tama vishe nikada neche uspavati dan i oblake...zvijezde che ostati zapetljane u mojom kosi...
...a onda me vrijeme vrati na trenutak...moj chitav svijet legne u kut mojih misli...ja ostajem na istom mjestu,oko mene su isti ljudi,isti predmeti...pada ista kisha...svijet moze biti lijep...svijet je lijep,samo ga treba probuditi...
...
...sanjao je nochas vjetar koji dodiruje svaki list na velikim granama i kishu koja umiva ceste za nigdje...bilo je teshko otvoriti ochi prekrivene debelim slojem prashine...znao je da neke stvari tonu u ponor njegovih osijechaja,skroz duboko,gdje se proshlost i sadashnjost medjusobno ispreplichu...probudio se u nochi svoga zivota i java ga zagrne kaputem toplim od lijepih uspomena..."kako je teshko hodati prostorijom nakon sna..." -pomisli,,,"kako je teshko znati da si nemochan vratiti situacije i ljude...ljude..."...pokushavao je je vratiti dahom sijechanja svaki dodir,miris,rijech i pogled ali ono shto zaspi zauvijek - zaspi zauvijek...zelio je ponovno zaklopiti ochi i udahnuti zivot nemochnim sijechanjima ali ono shto jednom dozivi svoj kraj - gotovo je,,,sanjao je josh mnogo puta nakon toga...sanjao je i vjetar i kishu i cestu ali nikada onako lijepo,onako jako,onako stvarno...nie znao smije li rasmishljati o dobrim stvarima koje su ostale nedovrshene bez moguchnosti reinkarnacije...ni one sitne,chak...nie znao da li je vrijedno pokushati ponovno...zelio je ipak samo tiho sanjati,,,postao je zarobljen od velichine postojanja i nemochan pred malenoshchu zivota...tvrdi oklop zivota i iskustava bio je isprepleten brazdama bezuspijeshnih pokushaja i bezbrojnih poraza...dugo je sjedio na travi i gledala beskrajno nebo okupano crvenom bojom bezdana...nishta nie onako kako je trebalo biti,,,bar ne ceste,bar ne to lische i ne taj vjetar...nebo je iznenada pustilo suze na travu,a on je uzmaknuo u novi san...sanjao je sve shto je trebao biti,sve shto je trebalo biti,sve shto su napravili da bude...bio je usamljen u svojoj usamljenosti...duboki san stvorio je zvijezdu koja je mijenjala stvari na nebu,,,on je bio najsjajnija zvijezda...
...:(...nadam se da che bar neki pretpostavit zash ovaj post...al et...jako mi je zao...ne znam shta da pishem...iako ga nisam toliko poznavala...svejedno...preeezalosno je da se takve stvari dogadjaju...jbga...
...polako izlazim iz kutije s oshtrim rubovima i protezem ruke ka nebu,,,znam da to chesto mislim i kazem,ali ovaj sam put ozbiljno budna...osijecham zvuk snijega i stope vjetra...vjetar trchi...obukla sam dugachki kaput kako nitko ne bi vidio krive korake...kako nitko ne bi vidio greshku...i cipele koje su pretijesne za ono shto zelim imati...to se tako mora,kazu...staze nisu iste kao jucher...duge su trave koje moramo pretrchati,,,ne chini li ti se da idemo tamo gdje ne postoji nishta?,,,chujesh li?...nema nam kraja...bol s vremenom postaje podnoshljiva,a lische koje je nekada pod nashim koracima bilo tako glasno,sada spava...moram zadnji put lechi na ovu livadu...obechavam - josh samo na ovu,,,ipak,nebo je odavde blize,a trava i cvijeche,pa chak i korov - mekani...put je josh dug...hladna kisha umiva tugu...ti nishta ne brini...svijet che biti tvoj...uhvatit ches pogled i vidjeti zvuk...nadam se da postoji sunce tamo gdje idemo...nadam se da raste trava,pa makar i ne onoliko zelena...livade su mekane,mislim...sigurno i tamo mozemo trchati...znash?!...onako!...po kuchama i oblacima,po planinama i po morima...i kad padne kraj,trchat chu po zvijezdama...
...sjedili smo na rubu klupe i gledali u zvuk tishine oko nas...nie bilo vazno shto ne osijecham vjetar i shto je i ovaj put zakazao osijechaj za doro...mijeshali su se obzori oko nas nezahvalnom brzinom,a jedino shto nas je nosilo bilo je vrijeme...
-„...zelim da me zaboravish...“
-„...nechu...“
-„...zelim to ozbiljno...“
-„...znam...“
(...)
...ako te volim josh,vishe nie to to...al malo nam je falilo...ja povukla sam crtu vech davno...shto smo bili,bili smo sad je za ljubav prekasno...vrijeme ne radi za nas...kad te vidim kako glumish mi,na ochi mi padne mrak...sad nie ni mjesto ni tren,bash me brihga shto si njen,kaze ona dora stara pjesma...
...sijedim na rubu ceste i gledam u visinu...nebo vrishti crvenom bojom kroz daljinu...jeka je pokrila sve krovove i prozore,sve ljude i zidove...vlakovi jure kroz shumu i utrkuju se s nechujnim stablima...osjeti registriraju brzo: vlak-stablo,stablo-vlak,vlak-stablo...ja samo sjedim tiho i skroz nechujno,polako...
...nadam se...a nadam se chesto...nadam se boljim ljudima,bistrijim mislima,vechim planinama i jachim osijechajima...jednog che dana na svijet pasti barshunasta,prozirna pauchina i uchinit che ga bezbolnim...tada che,sigurna sam,vlak korachati zajedno s shumom,ukorak jednako,bez buke...ostali to ne znaju...odrasli to ne znaju,,,oni zato prolaze brzo i gore tek navrate na tren...pogledom dotaknu crveno nebo i samo se vrate dolje...u blato...korov...opet su jednaki,isti i tupi...koraci su im jednolichni i hladni...
...pada noch i grad na trenutak zaboravlja svoje uzurbane misli...ceste su hladne i mokre,uspavane...ne josh zadugo...ja znam da to neche bit josh dugo...jednog dana neche biti suza,tuga che zaspati zauvijek,a mali che ljudi zaboraviti dosadne korake...i nechu sada opet rechi da sjedim na cesti medju gomilom i da jednostavno znam da che jednog dana nestati zlo,kao snom odspavano i jutrom odneseno...ne,ja nechu sjediti...ustat chu se i potrchati za vlakom...moj osmijeh moze puno toga odgoditi,zaboraviti...crveno nebo i visoki jablanovi,shum tihe vode i voz vlaka prema zivotu...tako zamishljam nebo...
...
......ponekad pozelim neshto rechi,a nemam kome...
...ponekad kazem neshto,a nitko me ne slusha,
...ponekad pomislim da nema smisla nishta rechi...a opet...to me gushi...
(...)
...u zivotu postoje trenutci kad nekoga tako snazno trebash da bi ga preselio iz mashte i zagrlio...eto u tom trenutku sam ja sad...tako sad kraj sebe trebam nekoga tko je u mojoj mashti, koji je onakav kakav treba biti...samo tamo...
(...)
...kako je lako otichi,napustiti sve shta te okruzuje i ljude koji te poznaju,koji su upoznali sve tvoje mane,ali treba znati biti chovjek i ostati, podnijeti sve optuzbe i prihvatiti krivnju za ono za shta te se tereti...prelako je bilo uchiniti to sve...ali ne,tad se ne razmishlja ili tad se to chinilo normalno i u redu,ali nakon bitke se poznaju junaci,a junaci ostaju i kad bitka zavrshi...ostaju chvrsto kod svojih stavova i slijede svoje zamisli,pa makar se svima oko njih chinilo da idu u pogreshnom smjeru,da traze izgubljeno,ostaju,to je najbitnije, jer kukavice bjeze...svatko ima pravo na drugu priliku,ali samo ako stvarno dokaze da se promijenio,da je shvatio svoje greshke i ispricha se za njih... stvarno treba biti jak da se vratish na pravi put,biti junak...shteta je samo kad ljudi ne zele shvatiti da se unishtavaju, pa se zbog tog ni ne pokushavaju popraviti ili ne daj ti Boze priznati svoju greshku,a kamoli rechi oprosti…
...U strahu od josh gore samoche vracha se tamo gdje ne bi smjela u zagrljaj onog koji joj pruža mrvice i kojem je ona josh samo jedna u nizu...
..."isprichat chu ti... jednom... sve...ono shto ne znash... vecheras... pun je mjesec...ostavi odshkrinuta vrata...ukrast chu ti poljubac... u snu..."...
...u tishini sobe osijecham uzburkanost dushe....glavom vrludaju misli i odlaze do tebe,,,svaki puta ista pogreshka i crta preko koje ne smijem prijechi...shvatila sam da ches ostati samo zelja na sagu mojih razbacanih snova...ipak,ponekad nam se misli dotaknu,pogledi poljube,a srca spoje...iako znam da je to sve shto chemo ikada imati,vracham se u kratku stvarnost...i oslushkujem kapi kishe...
...
...ljubav chesto vara,videchi u voljenoj osobi ono chega nea...ali ponekad samo ta ljubav moze da otkrije u njemu ono divno i veliko,koje nie dostupno promatranju i razumu...
...bla,bla,bla...=D,,,
,,,Ne boli me kad se drugi nasmeju,
shta oni znaju sem da laju i puze,
...ali me boli kad nemash ideju
shta da mi shapnesh kada naviru suze...
...Boli me zulj u chizmi ludih skitnica,
boli me muk svih onih napushtenih ruznih ulica,
bole me rane koje samom sebi napravim,
al' nekako najvishe me bolis ti...
...eogac...=)))...
...ZivOt se nE mJeri sEkuNdaMa,veCh trEnUtciMa kOji sU ti oDuzeli dAh…,
,,,ZivOt je kAo vLak,,,LjUdi uLazE i izLazE, nEki pUtujU duZe a nEki pAk sAmO kRatkO...isTo tAko nEki oStavLjajU tRag, oStavLjajU doKaz dA su biLi tU i dA su nAs se dOtakLi...NeKe LjudE ne ZeLimo pUstiTi da OdU kad DoDJe njiHovA stAnicA, jeDnoStavNo to nE ZeLimo pRihvAtiTi, pRihVaTiti CHinjeNicu dA se naSh pUt naStavLja bEz njiH...PreMda neKad izGLeda da trEbamO zaUstaViti naSh vLak dA bi prEskoChiLi u nEki dRugi, dA u tOm drUgom vLakU naDJemo OnoG tkO je oTiShao oD naS i koGa nikAd niSmo pReboLiLi aLi kaD pRijeDJemO u drUgi vLak pOkrAj nEkoGa koGa mi tRaZimo sjEdi nEtko Drugi...Za tO vRijemE naSH vLak je sTajaO i sAd dok poNovno uhVati brZinU poTrebNo mu je nEko vrijEme...ALi neMa vEze to nSs ojaCHavA, uCHi...TreBa teZiti sAo jeDnoM... da sVi pUtniCi kOji uDJu u tvOj vLak kaD izADJu budE im Zao aLi ipAk buDu srEtni jRr su biLi dio nEkog tAkvOg puTovaNja…
(...)
...DoiSta Bi trEbaLa viSHe ciJeNiti stVari kOje imaM... A iMam vaZnih i vRijeDnih sTvaRi kOji mNogi nEmajU... i pResrEtna sAm zbOg toGa... No sVi smO pohLepni nA neki naCHin...svi ZeLimO biTi sRetNi... Svi ZeLimO voLjeTi i Biti voLjeNi...
...
...''U stRAahU od joSh gOre sAmochE vRachA se tAmO gdjE ne Bi sMjeLa...u zAgrLjaJ onOg kOji jOj prUžA mRvicE i kOjeM je onA josH sAmo jEdnA u niZu...
...PoNovNo je sJediLa nA rUbu, sRce CHe joJ ispAsti aKo gA sAmO joSh MaLi pOvjeTarAc dOtaKne, rAzbiT Che Se kAo da jE od sTakLa,u miLijuNe maLih kOmAdiCha tAko dA ga Ljudi NeChe ni pRimijEtiTi, a KamoLi pOkuShati sAstAviti''...
...NEkiM LjudiMa jeDnoStavNo niJe sUDjeNo, a nEki Sami ZakOmpLiciRajU sVoj ZivOt u toLikOj mjEri dA jEdnOstaVno zAboRavE sLuShaTi sRcE...
...Dancin' where the stars go blue...
Dancin' where the evening fell...
...Dancin' in your wooden shoes,
In a wedding gown...
...Dancin' out on 7th street...
Dancin' through the underground...
...Dancin' little marionette,
Are you happy now?...
...Where do you go when you're lonely,
Where do you go when you're blue,
Where do you go when you're lonely,
I'll follow you,
When the stars go blue...
Laughing with your pretty mouth,
Laughing with your broken eyes,
Laughing with your lover's tongue,
In a lullaby...
...Where do you go when you're lonely,
Where do you go when you're blue,
Where do you go when you're lonely,
I'll follow you,
When the stars go blue...
(...)
....................
....................
...kAo da sAm u obiChnoJ tihOj seKundi odRasLa...posTaLA netKo tKo se viShe smiJe,pLeshE,pJeva,..voLi...(?)...dA saM bar zaUvijeK ostaLa maWa...da se bar neke stVari nisU Ni proMijeniLe...
(...)
......
...I wanted you to know I love the way you laugh,
I wanna hold you high and steal your pain away...
...I keep your photograph; I know it serves me well,
I wanna hold you high and steal your pain...
...‘cause I’m broken when I’m open,
And I don’t feel like I am strong enough...
,,,‘cause I’m broken when I’m lonesome,
And I don’t feel light when you’re gone away...
...The worst is over now and we can breathe again,
I wanna hold you high, you steal my pain away...
...There’s so much left to learn, and no one left to fight,
I wanna hold you high and steal your pain...
...‘cause I’m broken when I’m open,
And I don’t feel like I am strong enough...
...‘cause I’m broken when I’m lonesome,
And I don’t feel right when you’re gone away...
(...)
...izA naS ostaLa je saMo noCh...tiHa,njeZna nocH...vjEtar raZnosi usNuLe usPomenE svE do ZvijeZda...
...pOstoJi neTko tKo me RazumiJe,,,
,,,poStoji NetkO tkO me Ne osUdjUje kAd napraVim piZdariJu...
...pOstOji netKo KomE nE trEbaM reChi sHto misLim,,,Znat Che...
,,,PostOji neTko tKo u sVakom trEnutkU Zna sHto misLim i OsijeCham,sHto Me poVrijediLo i Shto me cHini SreTnoM,,,
...poStoJi neTko tKo ne Moze Postojati BeZ meNe,,,
...POstOji neTko tKo zNa sVe mojE maNe,ne OsudJuje iH,aLi me UpozoRava Na njiH...
,,,PostoJi neTko tKo zNa sVe moje vrLine i iSticHe ih...
,,,Taj neTko Je osoBa koJu zaPravo i ne voLim naJvishe,iaKo bi Mozda i TrebaLA,,,aLi svejedNo je Uvijek tU Uz meNe,,,sVaki puTa Kada To poZeLim...saMo uzMem ogLedaLo i tU je,,,
......
...